Ovi ljudi rade i na 50°C! Bili smo na žetvi u Đakovšini, ratari imaju puno veći problem od žege

Žetva ječma u Đakovštini je u punom je jeku, a s njom i borba ratara s nesnosnom žegom. Dok većina traži spas u hladu, poljoprivrednici su prisiljeni raditi na temperaturama koje prelaze 30 Celzijevih stupnjeva. Iako zvuči apsurdno, za njih je upravo najveća vrućina idealno vrijeme za rad. No, sunce koje prži nije jedini problem koji ih muči.

Dugogodišnji poljoprivrednik Mato Brlošić otkriva s kakvim se sve nedaćama suočavaju u, kako kažu, tvornici pod vedrim nebom.

"Kad kiša padne, vršiti se ne može", jednostavno objašnjava Brlošić. "Idealno je vršiti kada su najveće temperature. Kada se sve žari, onda je to najbolje raditi, onda imamo suhu hranu". Razlog je, pojašnjava, optimalna vlažnost zrna, koja se postiže upravo u takvim ekstremnim uvjetima. Iako moderni kombajni imaju klimatizacijske uređaje, ni oni nisu jamstvo ugode. No, Brlošić se sjeća i mnogo težih dana.

"U ovom kombajnu je prilično dobro jer ima dobru klimu, ali to radim tek zadnje tri godine. Prije toga smo radili bez klime. Bilo je i po 70 stupnjeva, a kada se nešto pokvari, dirnemo lim pa se opečemo." Svaka minuta je dragocjena. "Svaku sekundu moramo iskoristiti toga lijepog vremena da ne dođe kiša, da ne dođe led, jer onda smo godinu dana radili, a nismo zaradili ništa".

GORE SAMO NA MALTI /

Cijene ovih proizvoda podivljale u Hrvatskoj, Novotny: 'Nisam siguran da je to tako!'

Otkupna cijena ne pokriva ni pola troškova

Dok se žetva pšenice tek očekuje, najavljena cijena od oko 150 eura po toni izazvala je ogorčenje i nevjericu.

"Ona je katastrofa i uopće je nevjerojatno razgovarati o tome da naš posao bude toliko podcijenjen. A mi proizvodimo hranu", ističe Brlošić.

U godini kada su svi troškovi sjetve, od gnojiva do goriva, drastično porasli, ovakva cijena vodi ih izravno u propast.

"Ona ne pokrije ni 50 posto troškova onih koji su u nju investirali", upozorava. Smatra da je ovakvo obezvrjeđivanje proizvodnje hrane nezapamćeno te da su za to odgovorni "i svijet i Vlada i svi oni koji u lancu rade".

Brlošić povlači i zanimljivu paralelu: "Cijeli svijet ima rezerve pšenice za dvadeset dana, a toliko se špekulira s cijenom, dok s druge strane cijena automobila, koji se čeka i po dvije godine, redovno raste".

Unatoč svemu, polja se neće ostaviti neobrađena. Na pitanje što ih tjera dalje, Brlošić kaže: "Mi ćemo svoje skinuti kao i što svaka majka svoje dijete hrani, jer zna da to dijete njoj ništa neće dati. Tako i mi tu hranu proizvodimo jer znamo da ljudi od toga žive".