Počinje li nova era za Britaniju? Zovu ga 'kralj sjevera' i već ga vide u premijerskoj fotelji

Bivši gradonačelnik Velikog Manchestera Andy Burnham sve se ozbiljnije nameće kao mogući nasljednik Keira Starmera na mjestu britanskog premijera, nakon što je Starmer ranije danas objavio ostavku. Iako službeni prijenos vlasti još nije potvrđen, Burnham se trenutačno smatra jednim od glavnih favorita za preuzimanje vodstva Laburističke stranke, a time i britanske vlade.

Kako prenosi CNN, Burnham bi kasnije danas u Westminsteru u Londonu trebao položiti prisegu kao član britanskog parlamenta. Time bi se uklonila ključna prepreka, da nije bio zastupnik Parlamenta, koja ga je dosad sprječavala da izazove Starmera.

Njegov povratak u Westminster omogućen je pobjedom na dopunskim izborima u Makerfieldu, na sjeverozapadu Engleske. 

Burnhamova pobjeda bila je uvjerljiva. U Makerfieldu je snažno porazio Reform UK, i to samo nekoliko tjedana nakon što su laburisti doživjeli težak poraz na lokalnim izborima. Takav rezultat dao mu je dodatni politički zamah i ojačao argument njegovih saveznika da je upravo on osoba koja može zaustaviti pad popularnosti Laburističke stranke.

Starmerova ostavka dolazi u trenutku duboke krize za laburiste. Samo dvije godine nakon velike izborne pobjede, premijerova popularnost i autoritet znatno su oslabjeli, dok su i Reform UK na desnici i Zelena stranka na ljevici počeli snažno rasti u anketama. U takvom političkom okruženju Burnham se predstavlja kao kandidat koji može ponovno povezati stranku s biračima, osobito u tradicionalnim radničkim sredinama.

NOVA ANKETA /

Britanci nakon 10 godina otkrili što misle o Brexitu: Evo koliko ih je razočarano

Uspod 'Kralja sjevera'

Tijekom posljednjih nekoliko godina Burnham je postao jedan od najpopularnijih britanskih političara. Njegova politička karijera počela je rano, već u dvadesetima radio je u Westminsteru, a prvi put je postao zastupnik s 31 godinom. Tijekom 16 godina u parlamentu služio je u vladama Tonyja Blaira i Gordona Browna, a obnašao je i dužnost ministra zdravstva. Dvaput se neuspješno kandidirao za vodstvo laburista, 2010. i 2015. godine.

Iako je Burnham isprva služio u Corbynovu kabinetu u sjeni, dužnost gradonačelnika Manchestera, koju je preuzeo 2017., omogućila mu je da uglavnom ostane po strani od frakcijskih sukoba koji su zahvatili laburiste tijekom i neposredno nakon Corbynova vodstva. Kao gradonačelnik često je nastupao kao glas sjevera Engleske u sukobima s centralnom vlašću u Londonu, zbog čega je dobio nadimak “Kralj Sjevera”.

Imao je "vrlo jasnu ambiciju za širi Manchester, za njegov gospodarski uspjeh, za društvenu uključenost, za to da svatko može živjeti dobar život u gradskoj regiji", rekla je za CNN njegova zamjenica gradonačelnika Kate Green.

"Također je bio vrlo usredotočen na stvari koje će promijeniti svakodnevni život ljudi."

Druga ključna obećanja, poput ambicioznog obećanja da će do 2020. okončati beskućništvo u Manchesteru, nisu ispunjena, a kritičari tvrde da je velik dio temelja za Burnhamova velika postignuća bio postavljen prije nego što je došao na vlast.

ŠEF SDP-A U BREZOVICI /

Hajdaš Dončić 'oprao' Plenkovića i Jandrokovića: 'Ovo je mjesto gdje danas moraju biti'

Unatoč tome, Burnham je uspio izgraditi imidž političara koji razumije svakodnevne probleme građana. Opisuju ga kao ljubaznog i instinktivnog komunikatora, političara koji se dobro snalazi u javnim nastupima i koji uspijeva zadržati popularnost čak i dok je njegova stranka u previranju.

'Manchesterizam'

Politički, Burnham se najčešće smješta na takozvanu "meku ljevicu" Laburističke stranke. Smatra ga se nešto lijevijim od Starmera, ali znatno umjerenijim od Jeremyja Corbyna. U medijima se uz njega sve češće veže pojam "manchesterizam", kojim se opisuje njegov politički pristup iz vremena dok je vodio Manchester.

Za Burnhama, manchesterizam znači "socijalizam prijateljski prema poslovnom sektoru" ili "kraj neoliberalizma, kraj ekonomije kapanja prema dolje koja je izostavila mjesta poput Makerfielda", kako je rekao u videu kojim je pokrenuo kampanju.

Njegovi saveznici taj pristup opisuju kao stjecanje "bolje kontrole nad ključnim uslugama, bilo da je riječ o stanovanju, vodi, energiji ili prijevozu, koje su sustavno prepuštane vanjskim izvođačima, deregulirane i privatizirane", opisuje Mathew Lawrence, osnivač think tanka Common Wealth.

Tijekom kampanje u Makerfieldu Burnham je nastojao pažljivo balansirati između tih skupina. Po pitanju imigracije približio se stavovima sadašnje vlade, podržavši planove za ukidanje trajnog izbjegličkog statusa i ublaživši ranije pozive da se imigrantima bez reguliranog statusa omogući pristup socijalnim naknadama. Također je ublažio kritike fiskalnih pravila, nakon zabrinutosti na financijskim tržištima. Što se tiče Brexita, distancirao se od ranijih izjava da bi želio vidjeti Britaniju ponovno u Europskoj uniji tijekom svog života.

Osjećaj novog početka

Burnhamov najveći adut mogao bi biti upravo osjećaj da nudi novi početak bez potpunog prekida s dosadašnjom politikom laburista. Njegov program nije radikalno drukčiji od nekih poteza Starmerove vlade, poput osnivanja Great British Energyja i planova za veću javnu kontrolu željezničkog sustava. No Burnhamovi saveznici tvrde da bi on te politike mogao provesti odlučnije, uvjerljivije i s jasnijom političkom pričom.

Ako doista preuzme vodstvo Laburističke stranke, Andy Burnham bi mogao postati novi britanski premijer bez održavanja općih izbora, budući da laburisti već imaju parlamentarnu većinu. No prije toga mora učvrstiti potporu među laburističkim zastupnicima i uvjeriti stranku da je upravo on osoba koja može zaustaviti njezin pad.

Nakon godina izvan parlamenta, "Kralj Sjevera" ponovno ulazi u nacionalnu arenu, a cijela nacija pratiti će svaki njegov potez.

Ostavka Keira Starmera dolazi u posebno osjetljivom trenutku za britansku politiku, koja se posljednjih godina sve više udaljava od tradicionalne dominacije dviju najvećih stranaka.

Šesti premijer u sedam godina

Samo dvije godine nakon što je laburistička vlada osvojila vlast u Ujedinjenom Kraljevstvu s velikom većinom, zemlja ulazi u novo razdoblje neizvjesnosti, suočena sa šestim premijerom u sedam godina.

Laburisti lijevog centra i konzervativci desnog centra desetljećima su oblikovali politički život u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako su i druge stranke, poput Liberalnih demokrata, povremeno imale važnu ulogu, izborna se borba uglavnom svodila na nadmetanje lijevog i desnog centra. 

No takav se odnos snaga mijenja. Potpora dvjema glavnim strankama vidljivo je oslabila, a dio birača okreće se alternativama izvan političkog mainstreama. Na lijevoj strani sve veći prostor zauzimaju Zeleni, dok se na desnici ističe Reform, stranka tvrdo desnog populističkog profila. Takav trend pokazuje rastuće nezadovoljstvo tradicionalnim strankama i političku nestabilnost u zemlji.

Nacionalne ankete sada upućuju na gotovo ravnomjernu podjelu birača između pet stranaka, pri čemu se svaka bori za oko 20 posto potpore.

Dodatan izazov predstavlja britanski izborni sustav, u kojem mandat osvaja kandidat s najviše glasova u pojedinoj izbornoj jedinici. Taj je model dosad uglavnom funkcionirao u nadmetanju dviju ili triju velikih stranaka, no nije ozbiljno testiran u situaciji s pet snažnih političkih opcija.