'VJERUJEM U DRUGI KRUG' /

Dino Perić o prekidu karijere i Hrvatskoj na SP-u: 'Bilo je situacija za koje javnost ne zna'

Dino Perić je za portal Net.hr otvorio dušu

Silvijo Maksan

Sport naš svagdašnji nije samo fraza. Na Net.hr-u od 2014.

Svi članci autora >

22.6.2026.

13:28

Marko Lukunic/PIXSELL

Dino Perić, bivši profesionalni nogometaš, vratio se u svoj Osijek i sad živi život bez nogometa, život posvećen samo i isključivo obitelji. I kad pišemo ovo, čudno nam je uz ime Dina Perića napisati "bivši", apostrofirati ga na taj način. Bez obzira što je Dino Perić 1. prosinca 2024. protiv Hajduka odigrao svoju posljednju utakmicu.

SVE NA JEDNOM MJESTU /

Veliki vodič o SP-u 2026: Raspored i satnice svih utakmica

Nije imao sreće

Međutim, kad uzmemo u obzir njegove godine (31), sav njegov trud i posvećenost nogometu, žao nam je da Dino Perić nije igrao i duže. Nažalost, karijera mu je bila na udaru brojnih ozljeda i jednostavno više nije ni mogao ni htio se mučiti, a tu je bio i faktor obitelji...

Dino Perić jednostavno nije imao sreće. Karijeru su mu obilježili brojni pehovi. Zbog ozljeda je u Dinamovu dresu, kako su to neki mediji pisali, propustio više od 150 utakmica. Kako je pisao portal Net.hr u ožujku ove godine, Dino Perić je prema Transfermarktu propustio 528 dana nogometa, odnosno preko 60 utakmica. Uz oporavke dolazimo do brojke od 150 utakmica, odnosno tri i pol godine nogometa...

Nakon spomenutog derbija protiv Hajduka, tijekom zimskih priprema početkom 2025. godine, ponovno je zadobio tešku ozljedu gležnja zbog koje je morao na operaciju i dugotrajan oporavak.

Kako se više nije mogao u potpunosti vratiti na teren, u svibnju 2026. godine službeno se oprostio od Dinama i obznanio završetak igračke karijere u 32. godini života.

Brojni trofeji s Dinamom i 184 odigrane utakmice za Plave

U Dinamovoj vitrini Dino Perić ima 12 trofeja. U plavom je dresu upisao, prema podacima s Transfermakta, ukupno 184 nastupa, uz 15 golova i sedam asistencija, a upravo se preko Maksimira probio i do reprezentacije Hrvatske, za koju je odigrao dvije utakmice.

U proljeće 2020. spominjao se kao ozbiljan kandidat za odlazak na Euro, vrijednost mu je tada skočila na šest milijuna eura, a prema informacijama koje su tada kružile, najkonkretniji interes pokazivao je Werder, koji je oko Maksimira navodno baratao ponudom od približno 10 milijuna eura.

Dino Perić u otvorenom razgovoru za portal Net.hr bez zadrške govori o stvarnim razlozima povlačenja i otkriva detalje o borbi s ozljedama i problemima za koje javnost do sada nije znala. Njegova priča nije samo priča o nogometu, već o životnim prioritetima, obitelji i teškoj odluci da se kaže zbogom onome što je radio od šeste godine.

'Karijera je u desetom planu pored djece'

Dino, kako život bez nogometa?

"Dobro, drugačije, ali dobro. U Osijeku smo se vratili živjeti. Kupili smo neku kućicu, Ništa specijalno, skromnije. Dvoje djece male, uživamo s njima. Sada je to malo drugačiji način života, fokus je na obitelji. Kad gledam stvari koje se događaju, pogotovo kad čovjek dobije djecu, nekad se zapitaš... Desetom planu je i karijera pored djece. Pored obitelji, svakodnevno se pokušavam vraćati na to da budem zahvalan da je sve dobro, da smo zdravi i to je to."

Rodio sam se kao Osječanin i navijao cijeli život za Osijek. Nije mi bilo na pameti ni u Hajduk ni u Dinamo. Ali, normalno, došao sam u Dinamo, proveo u njemu dugi niz godina, Dinamo mi se uvukao pod kožu zauvijek. Sve mi je Dinamo dao, vjerujem da sam i ja dao sve od sebe za klub. U krvi mi je Dinamo, a opet s druge strane i Osijek. To vam je kao kad imate dvoje djece. I jedno i drugo voliš isto. Nema tu da voliš nekog više. Sjećam se, kad sam bio u primeu u Dinamu, kad sam igrao u najboljim danima, želja mi je bila danas - sutra odigrati koju utakmicu za Osijek. Žao mi je što se to nije ispunilo, ali što je, tu je. Vjerujte mi, igrao bih besplatno, ali ozljede nisu dopustile.

Dino Perić za Net.hr.

Emotivan je bio i sam odlazak iz Zagreba, grada u kojem je proveo praktički cijelo svoje odrastanje.

"Žena, ja, djeca, u trku na auto i gledaš stadion, gledaš grad koji ostaje iza tebe i vraćaš se živjeti u Osijek. Bez obzira što je Osijek moj, praktički sam cijelo svoje odrastanje proveo u Zagrebu, tako da je normalno da ti nije lagano", priznao je Perić.

'Bilo je situacija za koje javnost ne zna'

One koji ne prate nogomet dublje i nisu upućeni u sve probleme koje ste imali s ozljedama, ostali su iznenađeni vašim odlaskom u mirovinu.

"Istina, mlad sam još pa je zato nekima moja odluka o prestanku profesionalne nogometne karijere možda čudna, ali bilo je tu nekih situacija što javnost ne zna i ne samo vezano za koljeno. Ali, onda kad sam podvukao crtu, gledam djecu kako rastu. Sve što sam prošao ranije... pitaš se što je bitnije, da budem kod kuće sa sinom ili da idem negdje igrati i mučiti se. Što bi moj sin htio? Jer to je prešlo više u muku nego u užitak. Tako da odluka nije bila teška."

Nije bila teška, ali je bila bolna. Ipak ste u nogometu čitav život...

"Kako ne. Od šeste godine mi je samo bio nogomet. Sigurno da je s te strane bilo emotivno. Pogotovo što sam u Zagrebu bio 13-14 godina i nije bio taj rastanak lagan. Žena i ja s djecom u autu, pun auto. Gledaš stadion Maksimir, gledaš grad, sve ostavljaš iza sebe i vraćaš se živjeti u Osijek. Bez obzira što je Osijek moj grad, ali praktički sam cijelo svoje odrastanje proveo u Zagrebu. Naravno da je rastanak sa Zagrebom i povratak u Osijek bio emotivan trenutak za mene. No, brzo sam se prešaltao. Nije toliko strašno bilo.

Spomenuli ste neke stvari za koje javnost ne zna. Možete li otkriti o čemu se radi?

"Ne mislim na nešto specifično, nego na sve ono što me namučilo, što me udaljilo, uz pogreške doktora. I onda sve to uz moje koljeno... Dugo sam bio van terena. Taj povratak mi se činio, neću reći teži na način fizički, nego bih morao puno previše truda uložiti da bih se vratio, a pitanje je bih li se vratio na prijašnju razinu. Besplatno bih igrao u Osijeku, u bilo kojem drugom klubu SHNL-a bilo što, igrao bi i drugu ligu da mogu, ali bez tableta, bez injekcija. To bi bilo teško".

Jeste li zadovoljni s karijerom, na stranu ozljede, pehovi... ? Ipak ste živjeli od nogometa...

"Kako ne. Ne žalim za ičim, nema mjesta tome. Bogu hvala na svemu, na svakoj minuti na terenu, pogotovo što sam igrao u najvećem klubu u regiji, a to je Dinamo. Ili u jednom od najvećih, da se netko ne uvrijedi. Ponosan, sretan, došao sam iz male sredine praktički poderanih cipela u Zagreb. Nitko me nije znao, bacili su me među 'lavove'. Samo uz obitelj sam došao do razine na kojoj sam igrao. Ozljede su me udaljile od nekih stvari, ali opet kažem, Bogu hvala na svemu. Znate kako gledam na sve. Dakle, sve što mi se dogodilo, što mi se trenutno događa u životu, pripisujem dragom Bogu. Nije da sam neki preveliki vjernik, ali trudim se biti. Imao sam dobru obitelj, dobro djetinjstvo, ali nekad kad se zapitaš, kad malo razmisliš, mogao je netko i drugi to imati. Kad gledam stvari koje se događaju, pogotovo kad čovjek dobije djecu, onda su mu neke stvari važnije i to shvati. Meni su u desetom planu koljena i karijera, nogomet, u odnosu na djecu, obitelj. Uvijek se vraćam na to i zahvalan sam da su mi djeca dobro, obitelj, da su zdravi svi. To je najbitnije. To što sam prošao ja u nogometu je u usporedbi s navedenim sporedna stvar."

Dinamo kao san, Osijek neispunjena želja

"Dinamo je moj klub, ali isto tako Osijek je moj dom. Ne mogu svoj Osijek zaboraviti, tamo sam ponikao u mlađim kategorijama". Rekli ste nam to u intervjuu za portal Net.hr prije više od tri godine.

"Znate kako je to kod mene u tom pogledu. Rodio sam se kao Osječanin i navijao cijeli život za Osijek. Nije mi bilo na pameti ni u Hajduk ni u Dinamo. Ali, normalno, došao sam u Dinamo, proveo u njemu dugi niz godina, Dinamo mi se uvukao pod kožu zauvijek. Sve mi je Dinamo dao, vjerujem da sam i ja dao sve od sebe za klub. U krvi mi je Dinamo, a opet s druge strane i Osijek. To vam je kao kad imate dvoje djece. I jedno i drugo voliš isto. Nema tu da voliš nekog više. Sjećam se, kad sam bio u primeu u Dinamu, kad sam igrao u najboljim danima, želja mi je bila danas - sutra odigrati koju utakmicu za Osijek. Žao mi je što se to nije ispunilo, ali što je, tu je. Vjerujte mi, igrao bih besplatno, ali ozljede nisu dopustile. Za Osijek pogotovo, ali znam kad ne mogu doprinjeti, ne mogu. To je onda mučenje. Da znam da na bilo koji način mogu doprinijeti, besplatno bi igrao. Bio bih nesretan u Osijeku kad znam da ne mogu doprinijeti momčadi onako kako bih htio", iskreno govori Dino Perić.

'Vjerovao sam da ću naći svoje mjesto u reprezentaciji'

Zaigrali ste za reprezentaciju Hrvatske u dvije utakmice...

"Igrao sam kvalifikacijsku utakmicu protiv Slovačke i jednu prijateljsku s Gruzijom. To je bilo baš prije ozljede, koja mi se netom nakon toga dogodila. Dok sam u Dinamu bio 30. igrač, vjerovao sam da ću dospjeti u reprezentaciju. Bio sam preposvećen, uvijek sam znao koji je moj smjer. Maksimalno sam vjerovao u to. Pogotovo kad si pozicija koju sam igrao ja. Ljudi ne znaju, ali volim reći da ti kad si stoper, ako si dovoljno posvećen, dovoljno izanaliziraš svoje utakmice, sebe, suparnika.. Ta utakmica protiv Slovačke, pa ja sam o njihovim napadačima Boženiku i Hamšeku znao kako im se majka djevojačka preziva. Ništa te ne može iznenaditi i onda i svoje mane sakriješ, smanjiš. U takvoj situaciji, kad se maksimalno pripremiš i tehnički, taktički i informativno, analizom, ništa te ne može iznenaditi. Vjerujem da nije bilo ozljede, da bih sigurno imao još nastupa za nogometnu reprezentaciju Hrvatske. Ne mogu reći sigurno, to su opet ozbiljni igrači uvijek oko reprezentacije. Nakon toga su došli i Joško Gvardiol i Josip Šutalo i svi ostali, ali vjerujem da bih našao svoje mjesto. Ali dobro, otom potom."

Pogled s tribina na Vatrene i Svjetsko prvenstvo

Gledate SP, pratite utakmice u Sjevernoj Americi?

"Kkako ne, naravno, kao i svaki Hrvat. Sad ću naravno gledati Hrvatsku protiv Paname. Ivković je dobro rekao. Bilo je tu sa strane izbornika više da isproba, da u utakmici protiv Engleske možda i odmori neke igrače, pripremi ih za daljnji tijek SP-a. Kao navijač, navijam i uživam. Dečki su zaslužili poštovanje za sve što su napravili godinama unazad, digli su letvicu uspješnosti visoko. Sve što su napravili je puno previše unazad godinama. Ma, da i ispadnu sa SP-a već i u skupini, treba gledati pozitivno. Znam i ja kad sam bio igrač, daješ sve od sebe, ali nekad i ne ide, nije onako kako želiš. Sve treba gledati pozitivno. Ja sam maksimalno pozitivan, makar i bio loš rezultat. Očekujem pobjedu Hrvatske protiv Paname i prolazak u nokaut fazu. Igrala je Hrvatska i teže utakmice, zahtjevnije, s većim ulogom. Dečki su pokazali koliko mogu. Ne sumnjam niti 1% u to, u njih."

I za kraj, kako vam izgleda nogomet na ovom Mundijalu?
"Manje je atraktivan nego prije. Puno utakmica, puno lakših utakmica nego prije. Nekako se meni osobno malo ta draž smanjila prema Svjetskom prvenstvu nego što je bilo prije. U formatu s manjim brojem reprezentacije kao što je bilo prije, od prve utakmice si imao jak nogomet i jake utakmice kao takve. Ovo mi je malo onako, emotivno, manje ispraćeno nego prije", završio je Dino Perić.

Tablice omogućuje Sofascore

Svjetsko Prvenstvo 2026.Dino Perić Dinamo Osijek Hrvatska Nogometna Reprezentacija

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.